PUTOPIS -TURSKA - BODRUM

PUT U STARI KONTINENT

TURSKA – zemlja za svačiji gušt

Turska je ogromna zemlja koja jednostavno ne stane u desetak kartica teksta. Za ovaj putopis izabrala sam biser gdje se sljubljuju Egejsko i Sredozemno more

Svi gradovi u Turskoj se razlikuju između sebe po načinu na kojem se život odvija u njima. Jednaki su po gostoljubivosti, srdačnosti, mudrosti koja se skriva u svim gradskim porama. Još su jednaki po tome što ćete i u Bodrumu kao i u ostatku Turske, shvatiti da je gost svetinja. Ni jedan domaćin neće dozvoliti da odete nezadovoljni. Vaše zadovoljstvo je razlog njihovoj sreći. Nadam se da ćete se složiti da su Turci majstori za užitke. Njihov urođeni hedonizam, od njih samih je napravio perfekcioniste koje znaju, mogu i hoće svom gostu ugoditi.

Putopisi najčešće u svom sadržaju imaju točke kretanja i sve zvanične podatke o određenom području. U ovom napisu takve podatke nećete dobiti, ili ih budete dobili „na kapaljku“. Kad putovanje traje sedam dana „lovite“ sve što se moće „uloviti“, a kad za percepciju i promatranje imate devedeset dana – utapate se u doživljaje. Živite putovanje.

U ovom slučaju kaliedoskopsko putovanje vodi vas u Tursku. Ako ste ovog trenutka sklopili obrve u obliku galeba – griješite! U kolektivnoj svijesti Ilirskog poluotoka Turska izaziva puno upitnika. Nedvojbeno, ako nikad niste kročili ni u Istanbulu, skepsa je osjećaj koji vas obuzima. Oni koji su jednom stali na tursko tlo, stalno imaju potrebu vraćati se u zagrljaj te zemlje. Velim zagrljaj, jer prvi kontakt je sličan onome kontaktu koji majke ostvaruju sa svojim prvorođenim djetetom.

 

 BODRUM – ILI AZIJSKA NICA

 Na rubu gdje su za vječnost vezani Egejsko i Sredozemno more nalazi se Bodrum. Grad bez radnog vremena. Svi rade sve što znaju 24 sata na dan. Pri tom ne želim kazati da ljudi ne spavaju.. nego jednostavno ustroj je takav da sve radi 24/7. U tri u noći možete pofarbati svoju kosu kod frizera i bit ćete usluženi kao da je radni dan tik počeo... 

U centru je stara, povjesna gradska jezgra, a oko tvrđave ( kao paška čipka) počinju nicati čudnovate nastambe. Kažem čudnovate, zato što vam jutarnje buđenje izgleda kao da ste se probudili u bajci „Aladinova čarobna svijetiljka“. Da, da. Pogledajte fotografiju, pa mi sami recite na što vas asocira. I isćuđavanju tu nije kraj. U tim „Aladinovim“ hotelima ljudima kao da je kiruški odstranjena ljutnja s lica. Svi su nasmijani, neovisno o tome koliko je sati, a osjećate da to nije samo dio posla. U njemu se krije sve – od sreće što vam mogu ugoditi i što ste baš njih izabrali – do matematike – za kolko će im vaše zadovoljstvo popuniti kasicu. Taj široki osmijeh je dio njih samih. Ja sam se u to i sama uvjerila. Rabeći svoju prirpdnu drskost, vođena znatiželjom, odglumila sam nesnalažljivost i uletjela u njihovu kuhinju, gdje se na veliko prirpremao doručak. U Bodrumu doručak u svim smještajima traje od 6 do 10 sati ujutro i možete birati europski, nacionalni ili azijski doručak. U ogromnoj prostoriji bilo je 15. ljudi, koji ostavljaju dojam kao da su se okupili za jutarnju zabavu.

Njihov razgovor, dosta glasan, odavao je veselje ekvivalentno školskom žamoru pod velikim odmorom. Nisu bili na tulumu, nego su marljivo pripremali plate za jutarnji švedski stol. Ni to što sam im „upala“ u prostor gdje je ulaz zabranjen ih nije naljutilo. Na pristojnom engleskom su me uputili na pravi put. Nakon doručka možete uskočiti u bazen ( koji je pun slanom vodom), otići u dvoranu za relaksaciju ili se „zaskitati“ uokolo. Ovo zadnje je najveći izazov. Na prvi pogled, nemate se baš gdje zaskitati. Grad je poput napućenih ustiju, koja ljube oba mora. Razdragani ljudi u žurbi obavljaju ono što moraju. Koga god zaustavite na cesti, dobit će te ljubazan i brz odgovor. Nema velikih džambo plakata koji navode ili reklamiraju. Tvrđava po danu ne izaziva svojim izgledom. Nasuprot njoj, duž obale je nebrojeno brodica. Imaju oko 30 metara duljine i mogu ugostiti najviše 40 ljudi. Jedna takva brodica se upustila u zadovoljavanje moje znatiželje. Ono što će i vas u početku šokirati je žena na brodu. Naši pomorci kažu da je beštija na brodu zlo. Iako od Turske svi očekujemo konzervativnost, ovo je bilo previše i za moju navodnu liberalnost. Ne samo da je na brodu, gospođa je bila i glavni kormilar i pokretač te Bodrumske atrakcije !

Naime, brodice vas vode na poludnevni izlet, razgledavanje podmorja i opuštanje po rubu gdje se spajaju mora, gdje se Egejsko utapa u Sredozemno more. Za cijenu od 100 dolara po osobi, na izletu imate kustosa koji će vam opisati povjest svakog vrča koji se vidi s broda u Bodrumskom akvatoriju, a posada koja je na palubi brinut će se o vašim vodenim ludorijama. U cijenu je uračunat i obilan morski ručak i sve što poželite za pojesti i popiti dok boravite na brodu. Ako ste uporniji ili dosadniji vlasnik će vas odvesti u strojarnicu i pokazati vam što pokreće njegovu brodicu, a vlasnica će vam dozvoliti da nakratko, uz njenu pomoć stanete i iza kormila i upravljate brodicom. Prije završetka izleta, putnici dobijaju čaj ili instant kavu. Ono što me zaprepastilo je to da Turci neznaju što je turska kava – odnosno tako su nam rekli na brodu. Kasnije od mještana sam saznala da većinu ugostitelja ne smatra svakoga dostojnog za taj sultanski napitak. Tamo sam naučila da je turska kava pripravak s kojim je Sulejmanova Hjurem riješavala glavobolje u vrijeme menopauze i da je ona u biti osoba koja ju je osmislila. Tada  je bila privilegija u Topkapiju, a sada već svijetski poznat topli napitak kome pridaju isceliteljske moći.

Nitko u primorskom djelu Turske se ne trga pripremiti vam tursku kavu. Ako naručite samo kavu, dobit ćete instan nes-kafe s vodom.

Vlasnici brodice su mladi bračni par. Oni su ujedno i dio sedmoročlane posade. Nisu odoljeli mojoj znatiželji. Zasipala sam ih pitanjima. A oni su razdragano odgovarali. Saznala sam da većinu mladih ljudi u ovom djelu Turske, ostaju u svojim sredinama, a 80% njih se nakon studija vraća u sredinu u kojoj je rođeno. Rekli su mi da više od polovice stanovništva priča po par jezika.. ( što je malo napuhani podatak, jer u razgovoru svaka druga riječ je turska, a najbolje im ide sporazumjevanje kad koriste samo glagole i ruke )... Uz razgovor sam saznala da su brod kupili sredinom devedesetih i da su od svoje gospodarske regije za njega dobili kredit od tadašnjih 600 tisuća njemačkih maraka i to na 20 godina otplate i to sa odgodom plaćanja od 10 godina. To je podatak koji mi je malo više iz bliza pojasnio zašto u primorskom djelu Turske nema nezaposlenih. Ljudi žive od turizma, no moram priznati i da žive za turizam. Grad je okružen obiteljskim hotelima gdje su angažirani svi članovi kućanstva. U punom smislu te riječi!

Na samom ulazu dočekat će vas papiga koja pozdravlja na nekoliko jezika. Od ulaza na dalje ste u njihovim rukama i dobit ćete sve što vas veseli – od novina na vašem jeziku, do karata za Ankarsku operu, neovisno što do Ankare imate 12 dana jahanja na devama. Kad smo kod deva.. često ih možete sresti na skoro svim bodrumskim plažama. Za 12 američkih dolara možete ih jahati 15 minuta. Ako ih iznajmite na dulje, ništa niste dobili. Deve kao da imaju ugrađeni sat. Navikli su se odmarati svakih 15 minuta. Ono što je meni bilo veliko iznenađenje je što se u mnogobrojne bodrumske plaže ubraja i nudistička plaža za odrasle. Tamo možete ući i boraviti samo ako ste umirovljenik ili imate više od 60 godina. Nasuprot tome imate plaže na koje ne mogu ući ljudi stariji od 50 godina. Plaže su užitak i za oko i za dušu. Sve ludorije i vratolomije koje postoje na ovom planetu su na dohvat ruku. Samo liječnica tog kompleksa treba/mora  utvrditi jeste li zdravstveno sposobni da vas se katapultira topom u vodu, ili vas gliser paraglajderom digne nebom pod oblake. No, postoje i blaži oblici zabave - poput vožnje na ogromnoj gusjenici koja postupno povećava brzinu i ne staje dok svi putnici ne popadaju u vodu. Za odvažnije postoji elastično uže za razvlačenje i slobodno plutanje po zraku. I tako u nedogled – bezbroj sprava za povećavanje adrenalina.

Kad mislite da se bliži povečerje i skoro umorni idete na večeru, pred vama se otvaraju mogućnosti koji nude sve osim mirnog počinka. Stara gradska čaršija svoj najveći utržak napravi od 20 sati do 4 ujutru. Svi dućani rade. Možete kupovati odeću, obuću, suvenire, skupocjenosti. Možete otići na masažu, manikuru, pedikuru... ma možete sve što vam u tom trenutku padne na pamet..

Mala Bodrumska tvrđava, sa zalaskom sunca umjesto u san uranja u noćni život. Osvijetljen je svaki milimetar. Iz daljine izgleda kao svijetljeća lopta koja je stala na ujedinjenju dvaju mora.